A Travellerspoint blog

Prije I poslije

Viña Del Mar, Čile, 12.12.2009.

sunny 26 °C

U srijedu smo I Maja I ja malčice izgorili na suncu, a u četvrtak je srećom cijeli dan bilo oblačno pa smo bez grižnje savjesti što propuštamo plažu - dan posvetili Valparaisu. Do tamo smo laganice stigli pješke uz posjetu ribljoj pijaci I testiranje lokalne meze od marinirane morske hrane. Mada sam ga već posjetio ranije, ovaj put sam stekao malo jasniju sliku o Valparaisu. Grad je prilično velik, ima oko 300,000 stanovnika, I osim života koji se odvija u brdima, nije nešto atraktivan ni zanimljiv. Pošto nismo imali vremena a ni snage da se pentramo po svim brdima, odlučili smo se za najpopularnije gdje smo se popeli škripućim I zarđalim, ali istorijskim liftom koji navodno postoji još od 16. vijeka. Vožnja je trajala cijelih 7 sekundi da smo se pitali da li nam je zaista lift bio neophodan. Za razliku od grada podno brda punog sivih zgrada, buke, I izduvnih gasova, u brdima je tišina, zgrade zu šarene I atraktivne I pruža se fantastičan pogled na cijelo okruženje. Kao pravi Gringosi, izabrali smo restoran sa najlepšom I najšminkerskijom baštom za kuliranje.

20091210_V..tni_sat.jpg20091210_V..pijaca_.jpg20091210_V..ighton_.jpg20091210_S..paraiso.jpg20091210_S.._skola_.jpg20091210_S.._snack_.jpg

Naveče smo se našli sa mojim drugom iz Viñe – Rodrigom. Odveo nas je u lokalni kafić “Hollywood” nakićen fotografijama super starova Holivuda, pun dima I lokalne reklo bi se kulturnije mlađarije. I Rodrigo se ponio kao pravi domaćin, dajući nam do znanja koliko mu je bitno da o Čileu I njegovom gradu stvorimo samo pozitivne utiske. Maja je konstatovala da joj se jako dopada ovo gostoprimstvo Čilenaca kojem sam I ja do sada bezbroj puta bio svjedok. Ovog puta smo uspjeli da se izborimo da platimo račun, poslije čega nas je Rodrigo ispratio do hotela mada je bilo totalno mimo njegove putanje kući.

U petak se sunce vratilo, pa smo pretrpanim I razdrndanim lokalnim buščićem zvanim “micro” otišli na po našem mišljenju najljepšu plažu u okruženju – Reñaku.

20091211_Re_aca.jpg20091211_Re_aca_2.jpg

Tu nam se medutim desila nezgoda zbog koje ispaštamo evo I 24 sata kasnije dok ovo pišem. Naša već provjerena loga na plaži se nalazila ispred jednog kafića gdje osim prodavača sunčanih naočala I kojekakvih snackova koji šetaju plažom cijeli dan, drugih aktivnosti nije bilo I atmosfera je maltene podsjećala na neke karipske rezortove. Tako smo se I mi opustili I nismo mnogo obraćali pažnju na okolinu I na face oko nas. U principu se Maja I ja nismo odvajali do petka popodne kad sam odlučio da malo istražim okolinu. Nakon nekih 45 minuta šetnje, vratio sam se – da bi mi Maja objavila šokantnu vijest da joj je ranac u međuvremenu nestao. Mada joj je ranac bio uz noge, neko nas je očigledno posmatrao I krenuo u akciju kad je vidio da sam ja otišao. Ovo je prvi slučaj da se meni lično desio slučaj krađe u Čileu I više mi je nego opomena za ubuduće. Što se tiče štete, povelika je, u rancu su joj bili mobitel I kamera. Između ostalog sa rancem je bio izgubljen I ključ od hotelskog sefa u kojem držimo vrijednosti I za koji kako se kasnije uspostavilo, hotel nema rezerve. Srećom sva lova je bila kod mene u džepu, tako da smo imali čime da se prehranimo, otkažemo Majin mobilni, I vratimo se do hotela. Tamo su nas “obradovali” viješću da drugi ključ od sefa ne postoji I da će morati da zovu razvaljivača sutra.

Poslije ovog događaja, počeli smo da osjećamo posljedice mimo finansijskog gubitka. Od love koja nam je ostala na raspolaganju, sinoć smo jedva izgurali jedan skroman izlazak gdje smo uz plaćanje ulaza u disko mogli da si priuštimo samo još po jedno piće. Disko koji nam je inače Rodrigo preporučio je bio smiješan, matoraca (poput nas) kolko hoćes, uz staromodnu dance muziku I stil oblačenja - nisam mogao pobjeći od osjećanja da sam se vratio nekih 20-tak godina kroz vrijeme.

Danas (subota) nam je zadnji dan na moru, sunčano je I dušu dalo za plažu, tako da smo se dogovorili da Maja ode sama I uživa još malo, dok ja evo čekam da se majstor pojavi I riješi nas muke.

…..

Dođoše evo taman I majstori I gazdarica, rasparaše sef sve uz osmjeh, dosada bar meni neviđeno ljubazan pristup, I milion izvinjenja kao da su oni krivi. Nisu htjeli ništa ni da naplate uz objašnjenje da je krivica njihova jer nisu imali ključ od sefa. Moraću dobro da ih nahvalim na internetu.

BUDZET DANA:
Hotel “Vista Hermosa” dvokrevetna soba sa kupatilom i doruckom US$48

Posted by Srechko 12:34 Archived in Chile

Email this entryFacebookStumbleUpon

Table of contents

Comments

E super je sto pises ovaj blog,sad mogu da imam svaki dan update kako se provodite. Slike su mnogo lepe, mogu da zamislim kakve su plaze.

by Manja

Comments on this blog entry are now closed to non-Travellerspoint members. You can still leave a comment if you are a member of Travellerspoint.

Enter your Travellerspoint login details below

( What's this? )

If you aren't a member of Travellerspoint yet, you can join for free.

Join Travellerspoint