Još dvije srijede …

Ima li išta gore od srijede na početku dana a opet ima li išta ljepše od srijede na kraju dana. Još kad mi komšinica kad se vratim kući ne zapjeva – osjetim šta stvarno znači uživati u miru i tišini.

Prođe dakle još jedan od mojih najdužih I ubjedljivo što se tiče rasporeda razreda najgorih dana u nedelji. Na živcima sam sve tanji i sad se bogami sve više radujem kraju moje misije ovdje. Danas mi je prvi put puko film sa - sad već mogu da kažem - mojom omraženom grupom iz 5.A razreda. Prekinuo sam lekciju u pola I rekao da im da otvore knjige I dao im nešto da čitaju u znak protesta. Nevjerovatno, al od njih 20-tak samo 3-4 su mi simpatični – za ostale jedva čekam da ih više nikad ne vidim. Poslije njih, čas sa oštrim konkurentom za crnu listu - 7.A - mi je legao kao melem na ranu.

Srijedom poslijepodne imam I čas sa 2. srednje. Iako su užasno lijeni I nemotivisani za učenje I školu a posebno za engleski, nekako sam s njima obično popustljiv jer nit se meni nit se njima nešto komplikovano radi na kraju dana. Tako sam ih danas pustio da mi pokažu “igru” koju su sami smislili. Uhvatio sam to na kameri – evo prilike I da se malo vidi moja učionica I osjeti “radna” atmosfera iste:

Evo još jedne slike - sa Klaudijom – jednom od mojih školskih koleginica uslikana u školskoj menzi gdje ručam: