Andi na vidiku!

Kao sto rekose, nakon kise obicno osvane suncan dan, tako je bilo I danas. Konacno sam uspio da vidim snijegom pokrivene vrhove Anda kojima je Santiago okruzen I prizor je zaista bio fenomenalan.

Danas sam dan poceo sa penjanjem na brdasce zvano “Santa Lucia” gdje se nalazi dvorac Hidalgo odakle je nekad vladao osnivac Cilea Pedro De Valdivia. Do vrha se dolazi lavirintom kamenih stepenica I skrivenih prolaza I prolazi pored brojnih fontana I spomenika. Sa vrha brda se pruzio fantastican pogled na vrhove Anda, smog se malo bio prorijedio. Tu me opet startovao onaj isti cikica od juce sa onom istom pricom o strajku prosvjetnih radnika. Nije me bio prepoznao, a na moj komentar da pokriva cijeli grad I da ga se sjecam od juce – samo je tusnuo. Cica je strucnjak nema sta…

Kasnije mi se pridruzio Gustavo koji mi je pokazao jos nekoliko gradskih atrakcija, medju kojima mocnu predsjednicku palacu “Palacio de la Moneda”, glavni sud, zgradu sjediste cileanske vlade I kraj “Concha y torro” prepun zgrada oko cije arhitektonske originalnosti se takmicilo nekoliko umjetnika. Usli smo I u glavnu gradsku katedralu koja me ostavila bez rijeci po raskosu I broju detalja. Grad inace obiluje savrseno odrzavanim velikim plazama – trgovima, parkovima i otvorenim prostorima i mozda je to bas ono sto mu daje takav grandiozan stimung. Do sada mi je London bio pojam za mocan kozmopolitenski veliki grad medjutim sad je I Santiago u konkurenciji.

Totalno sam se opustio ovih dana mada pomalo mislim I na obaveze koje me o
cekuju. Danas mi je javljeno da se u nedelju u 3 popodne u hostelu “Hostelling International” zbog pocetnih konsultacija nalazi moja grupa koja ide u sjevernu zonu Cilea (nas 15-tak). Prije toga medjutim jos se malo zezam tako da idem sutra u Vina Del Mar – malo turisticko mjesto na obali - I vracam se u nedelju – pravac konsultacije.

Malo o kulturi I obicajima. Otkako imam problema sa kiselinom kafu ne pijem, al danas mi je bas pila kad mi je zamirisala iz jednog zanimljivog kafe-a, bas onako u evropskom a opet Latino fazonu. Narucio sam kapucino, a dobio sam café monte cristo ili neki slican miks kafe I amaretta ukrasenog sa po kile gustog slaga, keksicima, I sitnim raznobojnim tackicama od cokolade – i debelom slamkom umocenom u sve to. Kisobrancic su zaboravili. Na moje pitanje, konobar je potvrdio da je to kapucino tako da sam ga u slast posrkao.

Evo i jedan filmic sa Plaza De Armas:

Budzet dana:
“kapucino” u cool kaficu US$4