Prođe mini odmor
Iquique, 20.9.2009.
Sun 20 Sep 2009
4 dana u Iquique-u evo brzo proletješe, danas I juce sam čak uspio I da malo odgluvarim na plaži – sunce se konačno ukazalo. Uglavnom ovdje je pravi raj, gradić je prilicno atraktivan a opet neiskvaren turizmom najviše valjda zahvaljujuci svojoj izolovanosti. Ima lijepu dinamičnu plazu, čist je, nema ni blizu pasa lutalica kao u Kalami I cijene su znatno niže. Kažu doduše da je ljeti grad pun turista što lokalnih što Argentinaca – ovdje gringosi ne zalaze često.
Što se slavlja povodom dana nezavisnosti tiče (fiesta patria), glavni dogadjaj ovdje je bio vojna parada koja se održala juce poslijepodne na glavnoj plaži. Stotine vojnika je promarširalo ulicom naoružani, opremljeni, I uniformisani predstavljajuci vojni stil odredjenog rata Iz prošlosti Čile-a. Svemu je prethodio beskonačno dugi govor glavnog komandanta koji me podsjetio na vrijeme SFRJ. Ni ovdje tragovi komunjara nisu totalno izbrisani. Predsjednica je inace umjereni socijalista.
]
Inače da se slavilo, slavilo se - I to 4 dana - manje vise 24 sata dnevno - najviše uz roštilj, kueku, I chichu. Chicha je lokalno alkoholno čileansko pice, neka vrsta kiselkaste rakije od grožđa – nije losa. Glavna pijanka se odigravala ne jednoj lokaciji malo izvan centra gdje su bile postavljene vašarske šatre ispod kojih se dernečilo sve u 16 u narodskom stilu.
Nakon još jednog iskustva sa čileanskim gostoprimstvom ne znam taćno šta još da dodam. Opet su me ostavili bez teksta svojom neposrednošću, jednostavnošću, a najvise velikim srcem. Cijela familija bez ijednog izuzetka se maksimalno potrudila da meni bas nista ne zafali I da budem zadovoljan. Alvaro (Ketin brat) je bio najsmjesniji, naucio me gomili chilenismosa I na rastanku mi je porucio da me krevet kod njih uvijek ceka.
