Orijentacija - dan 5 ... i zavrsna proslava

Danas smo samo morali da pripremimo probni cas engleskog u grupama od troje I da ga prezentujemo ostalima. Za pripreme smo dobili 45 minuta. Poslije malo stresa zbog totalno razlicitih ideja oko pristupa tematici I tvrdoglavosti jednog clana grupe cas je bio odradjen sa zadovoljavajucom kvalitetom.

Po pravoj americkoj tradiciji, organizatori programa su organizovali veceru I proslavu povodom zavrsetka orijentacije. U hostelskoj basti pripremili su veceru u toku koje su nam svima podijelili nekakve diplome, kao I veliku fotografiju na kojoj se nalazimo svi – nas 130 veselih volontera. Jedva cekam da nas uokvirim. Diplome su dijelili prozivajuci imena preko razglasa, sve to praceno ovacijama I cestitkama kao da se radilo o ne znam kakvom dostignucu. Ja sam naravno bio jedini cije ime nisu bili u stanju da izgovore - razmisljam da se prekrstim u Mr. Jones. Mislio sam da bas nisam bio popularan al ovacije nakon sto su iskasapili moje ime nisu bile za zanemariti. Pred kraj vecere stigli su I pasosi sa vizama – sto nas je naravno sve najvise obradovalo – moja vazi do 31.7.2010. Pise na njoj “Don Sreten Vukajlovic”. Proces dobijanja vize koji inace traje nekoliko nedelja, nasi organizatori su skratili na 2 dana tako da sam stvarno svim tim impresioniran.

Danas u 1 popodne putujemo na sjever – u Antofagastu. To je najveci grad u istoimenoj provinciji gdje se nalazi I moja Kalama. Navodno, u Antofagasti ce nam pripremiti nekakav docek I ostacemo tamo 2-3 dana. To znaci, jos par dana zivota po hostelima al ajde vidjecu jos jedan cileanski grad - ovaj je na moru.

Danas sam se probudio sa blagom upalom grla, sto me I ne cudi jer pola Amera kaslje I boluje – valjda nije ozbiljno. Dobra stvar je sto u Cileu mozes dobiti svaki lijek koji pozelis - samo trazis u apoteci – recept nije neophodan.