A Travellerspoint blog

Malo ruralnog turizma za kraj

Malipeuco, Čile, 23.1.2010.

sunny 27 °C

Juče ujutro sam u Temuku uhvatio mini bus I stigao u Malipeuco, 100 km udaljeno selo gdje sam imao nekoliko planova u glavi. Glavni su bili da nađem I obiđem autentično Mapuče selo koji se baš I nije ostvario, i najnovija - da odem na jahanje – koji se ostvario, ali da krenem redom.

Smještaj sam našao ekpresno, odmah pored mjesta gdje me je bus izbacio (u Malipeucu ne postoji autobuska stanica) naletio sam na simpatičan bed & breakfast gdje me je dočekala nevjerovatno ljubazna I uslužna domaćica I ponudila mi možda do sada na ovom putovanju, najljepšu sobicu.

Malipeuco se nalazi ispod aktivnog ledom pokrivenog vulkana Llaima, ima jednu ali podugačku ulicu I naravno kao I svaki drugi čileanski grad, plazu – trg oko kojeg se sve dešava. Imao sam sreće da su lokalci slavili 29. godišnjicu postojanja sela tako da su se tim povodom na plazi održavale razne aktivnosti, poput izložbe konja, krava, I ovaca, rodea, I večernjeg kulturno zabavnog programa.

20100123_M..Plaza_1.jpg20100123_M..Plaza_2.jpg20100123_M..Plaza_3.jpg20100123_M..Plaza_4.jpg

Nakon što sam se smjestio, odmah sam se zaletio do kuće pored mog hostela ispred koje sam vidio nekoliko konja. Tu me dočekao gazda Juan koji mi je ponudio opciju za 6-satni izlet prema krateru vulkana. Naravno pošto sam bio sam, bio je problem dogovoriti se oko pristojne cijene, deal mi je djelovao malo poskup, uglavnom neki dogovor je kao pao al reko ne dam se zeznut, idem da provjerim ostale opcije.

Turističke agente sam našao ispod šatre na plazi gdje je inače bilo okupljeno cijelo selo. Od svega ponuđenog me I dalje najviše zanimalo jahanje pa me agentica uputila na jednog klinca inače specijalistu za jahanje. Nakon što mi je ispričao identičnu priču kao Juan, ukapirao sam da je on ustvari njegov sin. Naravno I dalje nisam odustajao od nalaženja druge opcije pa sam nazvao kontakta – vodiča kojeg mi je preporučio Nijemac iz Temuka. I taj kontakt me je uputio na Juana, tako da sam skontao da je Juan bog I batina za konje u Malpeucu I da mi nema druge. Tu sam odustao od čačkanja, I nakon malog pregovaranja konačno ugovorio deal sa Juanom.

Jahanje je bilo fantastičan doživljaj. Juanov 19-godišnji sin Lukas je bio moj vodič, I našu malu ekspediciju sačinjavali smo nas dvojica, dva rasna čileanska konja , ždrijebe od 3 nedelje koje je pratilo mamu, I pas koji se od nas nije odvajao. Poslije prva 2 sata gdje je put vodio preko seoske kaldrme I odakle su se pružali fantastični pogledi na vulkan I okolinu, zašli smo u šumu tražeći finalno odredište - kuću 80-godišnjeg starca koji tu cijeli život živi sam. Poslije dodatnih sat vremena u toku kojih smo prelazili pored strmih litica gdje sam samo gledao kako ćemo se strmeknuti, stigli smo do starčevog posjeda daleko od svakog oblika civilizacije. Na posjedu mu se nalaze 3 brvnare, I ima jednog konja s kojim ponekad siđe u grad, I psa. Navodno pomažu mu ljudi iz Malipeuca I policija - priča dakle za filma.

20100123_M..hanje_1.jpg20100123_M..hanje_2.jpg20100123_M..hanje_3.jpg20100123_M..hanje_4.jpg

20100123_M..hanje_5.jpg20100123_M..hanje_6.jpg20100123_M..simbol_.jpg20100123_M..hanje_8.jpg20100123_M..v_lave_.jpg20100123_M..anje_10.jpg20100123_M..posjed_.jpg120100123_M..posjed_.jpg220100123_M..posjed_.jpg420100123_M..posjed_.jpg620100123_M..posjed_.jpg20100123_M..anje_16.jpg20100123_M..anje_17.jpg20100123_M..anje_18.jpg20100123_M..anje_19.jpg20100123_M..anje_20.jpg

S jahanja smo se vratili oko pola 11, samo što se bilo smračilo (dan ovdje traje do 10). Dakle doživljaj je bio super pozitivan, jedini problem su bili plikovi koji su mi se pojavili na nezgodnom strateškom mjestu sljedeći dan – 5 sati jahanja nije za svako dupe.

Isto veče na plazi je bio dernek – iznenađujući kvalitetan mariači bend je svirao na otvorenoj bini – evo jednog snimka:

Za danas sam bio ostavio zadnji pokušaj da pronađem Mapučese. Poslije sat I po hodanja (vraćam se u kondicionu formu ovih dana) došao sam do mjesta gdje sam našao oznaku sa imenom sela koje sam tražio I na njegovom prilazu jednu brvnaru u kojoj sam našao jednog klinca tinejdžera. Iza njegove kuće bila je zatvorena kapija koja je vodila do Mapuče naselja. Kako nikog drugog nije bilo na pomolu, pokušao sam se nagoditi sa njim da mi nađe nekoga ili da me on lično uvede u selo ali sve je bilo bez uspjeha. Klinac je samo ponavljao da moram u Malipeucu da organizujem posjetu selu, da se ne može ući tek tako itd itd. Ponudio sam mu I lovu da me uvede ili da mi nađe nekoga, ali ništa – mali je bio ko pokvarena ploča. Pravo čudo, imao je gringa turistu spremnog da mu plati za ovakvo iskustvo što bi njemu uzelo pola sata vremena, ali ovo je Čile – ovakve za zapad nevjerovatne stvari se dešavaju.

20100123_M..olina_2.jpg20100123_M..olina_1.jpg

To je bio kraj mog mini putovanja po južnom Čile-u, malo sam samo zagrebao po površini, ima još toliko toga da se vidi u ovoj zemlji, ali sad sam se nekako smirio I vraćam se u Santiago zadovoljan I spreman za ozbiljnu potragu za poslom.

BUDŽET

Minibus Temuco – Malipeuco (2 sata) US$3
Hostal Icalma Malipeuco (2 krevetna soba s kupatilom I doručkom) US$16
6 sati jahanja US$40

Posted by Srechko 22:56 Archived in Chile Comments (0)

U potrazi za Mapučesima

Temuko, Chile, 21.1.2010.

sunny 25 °C

Posjeta nacionalnom parku Huerquehue (ni ja ne znam kako se ovo izgovara) je bila doživljaj baš po mom ukusu, jedino što mi se penjući uz planinu nije dopalo je da sam uvidio koliko sam ofalio kad je kondicija u pitanju, bijeli hljeb I manhar (slatki neodoljivi lokalni namaz nalik na karamel) su učinili svoje. Kako me je park podsjetio na kanadski Algonkin, probao sam da ih uporedim I glavna razlika koju sam zapazio je da ovaj čileanski mnogo više divlji. Iako su staze kojima sam se uspinjao bile utabane kao I u Algonkinu, na osnovu mape parke, postoje staze koje se obilaze 2 dana I na kojima naravno usput može da se kampuje. Ja sam se uspinjao 3 I spuštao 2 sata, toliko su mi noge dozvolile, nakon onog biciklarenja od juče I današnjeg hajka, trebaće mi termo terapija….

20100121_P..uehue_1.jpg20100121_P..uehue_2.jpg20100121_P..uehue_3.jpg20100121_P..uehue_4.jpg20100121_P..uehue_5.jpg20100121_P..uehue_6.jpg20100121_P..uehue_7.jpg20100121_P..uehue_8.jpg20100121_P..uehue_9.jpg

Nakon izleta u park, spakovao sam se I sjeo na bus za Temuko u koji sam došao ne bi li pretvorio u djelo zadnji plan pred povratak u Santiago – naći autentično Mapuče selo. Mapučesi su jedan jako zajeb.. indijanski narod, kojem ni Španski osvajači svojevremeno ništa nisu mogli. Sada su dio čileanske kulturne baštine i zasticeni su zakonom, a Temuko je najveći grad u regionu u kojem Mapučesi žive. Lokalne agencije u Pukonu su nudile ture za posjetu Mapuče selima, ali na osnovu mog istraživanja sam skontao da je to bila prevara za naivne turiste jer pravih Mapučesa u okolini Pukona nema. To mi je danas povrdio I jedan Švabo, vlasnik jedine eko turističke agencije u Temuku. On mi je preporučio da odem u selo Malipeuko, 2 sata odavde, dao mi imena par kontakata koji mogu da me odvedu u pravo Mapuče selo tako da je to plan za sutra. Od ovog izleta očekujem malo zanimljiviju avanturu, dosadašnje putešestvije mi je izgledalo prilično dosadno, ako ga Mapučesi ne zapapre – neće niko!

BUDŽET:

Hostel Entre Cerros Temuko, US$16 (dvokrevetna soba s doručkom, dijeljeno kupatilo)
Bus Pucon – Temuko (2 sata) US$4.50

Posted by Srechko 22:38 Archived in Chile Comments (0)

Centar čileanskog turizma – Pukon

Pukon, Čile 20.1.2010.

sunny 24 °C

Drugi dan u Valdiviji nije bio specijalno zanimljiv, napravio sam izlet u obližnju Nieblu, malo naselje na obali okeana, gdje zapravo osim crne plaže na kojoj sam malo iskulirao dok me napasne muve nisu otjerale, nisam našao ništa specijalno zanimljivo. Glavna atrakcija – tvrđava iz 17. vijeka je bila zatvorena, tako da je najveći doživljaj bila panorama plaže I obližnjih ostrva.

20100118_N..beach_1.jpg20100118_N..beach_2.jpg20100118_N..beach_3.jpg

Evo jos dvije slike iz Valdivije, sa morskim lavovima u kadru:

20100118_Valdivia_1.jpg20100118_Valdivia_2.jpg

Od juče sam u Pukonu, ubjedljivo najturističkijem odredištu u Čileu. Zbog svog okruženja, gradić je popularan preko cijele godine a glavna atrakcija je aktivni vulkan Villarica na koji se ljeti penje do kratera dok je vulkan zimi skijaški centar. Gradić je lijep I uredan, I napucan za turiste ali zapravo ni po čemu nije originalan. Imam osjećaj da postoji zbog turističke ponude za koju je savršeno smješten između vulkana I jezera, dok se u blizini nalaze 2 nacionalna parka.

20100119_P..La_poza.jpg20100119_P..anorama.jpg
20100120_Pucon.jpg

Ja sam dakle odlučio da opet budem spontan pa opet nisam ništa rezervisao iako su me svi vodiči upozoravali da je u Pukonu u sezoni teško naći smještaj. Nisam imao nikakvih problema, I nakon što sam obišao par pansiona, odlučio sam se za Hostal Emalafquen, privatnu kuću u kojoj mi je gazdarica ponudila 2 krevetnu sobu sa kupatilom za cijenu jednokrevetne.

Nakon što sam se smjestio, obišao sam malo grad, naravno nije mi se mnogo dopao jer me suviše podsjećao na američka turistička mjesta. Plaža je super, međutim premalena da podnese stotine turista koji su je okupirali.

20100119_P.._Grande.jpg

U busu sam upoznao Sunshine - zanimljivu Amerikanku – solo putnika s kojom sam nakon obilaska grada otišao na večeru.

Danas sam rentao bicikl I pred sebe stavio zadatak da obiđem 25km udaljeno jezero Caburgua. Vožnja makadamom gore dole preko gora I dolina, pored rijeka I jezera je bila fantastičan doživljaj, dok međutim kad sam stigao na odredište nisam shvatio da apsolutno nemam snage za pedaliranje nazad. Mislio sam da bi mogao biti problem naći prevoz za bicikl, međutim prvi kombi za Pukon me je pokupio bez problema.

20100120_O..urgue_1.jpg20100120_O..urgue_2.jpg20100120_O..urgue_3.jpg20100120_O..urgue_4.jpg20100120_O..urgue_5.jpg20100120_O..urgue_6.jpg20100120_O..urgue_7.jpg20100120_O..urgue_8.jpg20100120_O..urgue_9.jpg20100120_L..e_Beach.jpg

Tako pošteno premoren dovukao sam se nakako do plaže u Pukonu gdje sam tražeći pogodnu lokaciju za dremež, nekoliko puta bio primoran na seljakanje otjeran cikom I vriskom djece a naročito dernjavom prodavača sunčanih naočala, papuča, I snekova.

Poslijepodne su se na kratko oblaci kojima je vrh vulkana uvijek okružen malo razišli pa sam to uspio sa zabilježim na kameri. Sa vulkanom u pozadini Pukon zaista ima poseban šmek.

20100120_V..Pucon_1.jpg20100120_V..Pucon_2.jpg20100120_V..Pucon_3.jpg

Dakle lijepo mi je, ali nešto ovaj put ne uživam pretjerano u tome što putujem sam tako da mislim da ću da skratim putovanje I vratim se u Santiago do vikenda.

Sutra ujutro idem u obližnji nacionalni park Huerquehue, a popodne hvatam bus za Temuko gdje ću provesti jednu noć.

BUDŽET:

Bus Valdivia – Pucon (2 sata) US$6.50
Hostal Emalafquen US$16 (dvokrevetna soba sa doručkom)
Rentanje bicikla cijeli dan US$14

Posted by Srechko 21:56 Archived in Chile Comments (0)

Zeleno … a i miriše!

Valdivia, Čile, 17.1.2010.

semi-overcast 23 °C

Od juče sam opet no godišnjem – za promjenu. Valjda sam zaslužio nakon dvije nedelje napornog rada. Sa ovim krupnim argumentima ispod ruke nije mi bilo teško odlučiti da se malo nagradim sa jednim malim putovanjcem na toliko nahvaljeni jug Čilea.

Nakon rastanka sa Lebu-om I mojim jednonedeljnim koleginicama, u subotu poslijepodne završio sam u 3 sata udaljenom Concepcion-u, drugom gradu po veličini u Čileu. Pošto mi ministarstvo plaća povratnu kartu Santiago - Lebu - Santiago, skontao sam da bi u Concepcion-u mogao da prelomim ovu turu na pola, I poslije putovanja po jugu da uhvatim vezu za Santiago u Concepcion-u.

Odlučio sam da ovog puta budem spontan kad je putovanje u pitanju, tako sam tek prije neki dan odlučio da prvo odem u Valdiviu, gradić 400 km južno u tzv, zelenoj jezerskoj zoni. Uzeo sam karte za noćni bus I otišao malo do Conepciona da ubijem 4 sata. Grad mi se nešto nije dopao, nije atraktivan, najviše valjda što je 1960 rasturen u zemljotresu I kasnije na brzaka izgrađen tako da zgrada od istorijskog značaja skoro da I nema. Druga stvar koja mi se nije svidjela je da je pun žicaroša, svaki čas mi je neko prilazio tražeći sitniš.

large_20100117_Chile_map.gif

U Valdiviu sam stigao jutros rano nakon 6 sati vožnje, gdje sam relativno brzo I lako našao super smještaj na dobroj centralnoj lokaciji u Hostelu Esmeralda, inače privatnoj kući jedne super vesele I ljubazne familije. Dan sam proveo u šetnji po ovom atraktivnom gradu, punom zelenila, parkova, I mirisa prirode koje dugo nisam osjetio. Najzanimljivija je međutim bila riblja pijaca, sa prodavačima koji su ostatke ribe bacali u rijeku gdje su se skupljale svakakve vrste ptica I morski lavovi.

20100117_Valdivia_9.jpg20100117_Valdivia_8.jpg20100117_Valdivia_6.jpg20100117_Valdivia_16.jpg20100117_Valdivia_2.jpg20100117_Valdivia_3.jpg20100117_Valdivia_15.jpg20100117_Valdivia_14.jpg20100117_Valdivia_13.jpg20100117_Valdivia_12.jpg20100117_Valdivia_11.jpg20100117_Valdivia_10.jpg20100117_Valdivia_4.jpg20100117_Valdivia_5.jpg20100117_Valdivia_7.jpg20100117_Valdivia_1.jpg

Danas je bio drugi I zadnji krug predsjedničkih izbora u Čile-u, zbog čega su skoro sve prodavnice bile zatvorene – jedva sam našao otvoren granap da se prehranim. Za dlaku je pobijedio Piñera, inače ko-vlasnik LAN Chile-a, simpatičan lik (toliko su mi poznati njegovi politički stavovi). Slavilo se do kasno na ulicama Valdivije…

BUDŽET:
Hostal Esmeralda, jednokrevetna soba sa kupatilom – bez doručka US$20.
Bus (classico) Concepcion - Valdivia (6 sati) US$17

Posted by Srechko 01:32 Archived in Chile Comments (0)

Mjesec dana ukratko

Valdivia, Čile, 17.1.2010.

Mislio sam da sam završio s pisanjem bloga, jer sam nekako prestao da doživljavam život u Čileu dramatično kao u početku, ali u zadnjih par nedelja stvari su opet počele da se dešavaju pa evo ipak nastavljam.

Od zadnjeg poglavlja, desila se Nova Godina u Valparaisu, 2 ljetna kampa, I putovanje na jug zemlje koje je započelo juče.

NOVA GODINA - VALPARAISO

Nova je bila doživljaj za sebe, sa mojim novim čileanskim društvom bio sam u Valparaisu, gdje smo se nas 5-6 smjestili kod jedne djevojke iz istog društva - Kate koja tamo živi. Novogodišnje veče započeli smo klopom I cugom u kući a onda smo oko 11 sišli do luke gdje su nam se pridružili još neki njihovi prijatelji I tu smo se nas 30-tak ukracali na iznajmljenu barku. Nije se radilo ni o kakvoj luksuznom prevoznom sredstvu, nego običnom čamčiću malom al opet dovoljno velikom da se svi komotno smjestimo. Vatromet smo dakle gledali s mora, bilo je nezaboravno, ne toliko zbog kvalitete ili tehničke izvedbe samog vatrometa koliko zbog atmosfere na brodu i naše pozicije na vodi sa brdovitim I osvjetljenim Valparaisom u pozadini.

20091231_N.._Kate_3.jpg20091231_N.._Kate_2.jpg20091231_N.._Kate_1.jpg20091231_Vatromet.jpg

Inače u Valparaisu I Viñi del Mar je konačno bilo stiglo pravo ljeto, sa njim visoke temperatore I horde turista od kojih se nije mogla vidjeti plaža maltene.

20100101_V..l_Mar_4.jpg20100101_V..l_Mar_3.jpg20100101_V..l_Mar_2.jpg20100101_V..l_Mar_1.jpg

SUMMER CAMP 1 – SAN FELIPE

Nakon Nove, uslijedio je summer camp u malom gradiću nadomak Santiaga – San Felipe-u, gdje sam proveo jednu nedelju od 3-9. januara. Ni ja ni druga dva gringosa (Amerikanka Amber koju sam poznavao I Njemica Arstrid koju nisam) nismo imali pojma šta da očekujemo osim loše organizacije na koju smo se već bili navikli od strane organizatora iz čileanskog ministarstva za obrazovanje. Najveće iznenađenje je bilo da je kamp bio zatvorenog tipa, što je značilo da smo I mi I studenti (njih 40-tak) bili smješteni u školi, gdje su se održavale sve aktivnosti, gdje smo jeli I naravno spavali.

Ja sam dijelio sobu sa dvojicom Čileanaca, Vincente-om koordinatorom summer campa I Pablom, studentom budućim profesorom engleskog I smještaj je bio zadovoljavajući – nivo jednog prosječnog hostela. Od nas troje gringosa se očekivala uglavnom samo asistencija, Vicente je bio glavni I odgovorni čovjek za kamp, tako da smo mu prepustili inicijativu. Ja se nešto nisam specijalno isticao, imao samo svojih 20 studenata sa kojima sam radio na projektima sa Čileankom Brendom. Mada nam je ministarsvo pripremilo plan I program za svaki dan, dosta aktivnosti smo odrađivali spontano bez specijalnog pripremanja što je meni programeru u duši koji sve mora u detalje da isplanira, bio poseban izazov. Iako sam očekivao suprotno, većina djeca opet nisu veze imala sa engleskim mada su navodno morali da polože test da bi zadovoljili uslove za upis u kamp. Kakav li je to test bio….

20090106_S.._camp_1.jpg20090106_S.._camp_2.jpg20090106_S.._camp_3.jpg20090106_S.._camp_4.jpg

Uglavnom nedelja je prošla relativno brzo, sve skupa je bilo prilično naporno jer skoro da nismo imali slobodnog vremena pripremajući dnevne I večernje aktivnosti za klince, Ipak iskustvo je bilo vrlo relaksirajuće, ni nalik na klasičan teaching, ukratko projekti, pjesma, igra uz poneki izlet u grad I to je bilo to.

Evo par slika iz slatkog ali nezanimljivog San Felipe-a:

20091231_San_Felipe_4.jpg20091231_San_Felipe_3.jpg20091231_San_Felipe_2.jpg20091231_San_Felipe_1.jpg

SUMMER CAMP 2 – LEBU

Nakon subote provedene u Santiagu, u nedelju 9. januara ujutro krenuo sam na novi put – pravac odredište drugog kampa – Lebu, mjesto sa 20,000 stanovnika - 400km južno do Santiaga. Tamo sam stigao u nedelju predveče poslije 10 sati vožnje i usput se oduševio lokacijom I izgledom ovog malog ribarskog mjesta. Smješten u dolini I okružen gustom šumom s jedne I okeanom s druge strane, bez visokih I modernih zgrada, Lebu je izgledao kao da je zaboravljen od ostatka svijeta. Na stanicu su me dočekale moje koleginice sa kojima sam proveo nedelju dana – koordinatorka Sindi, I dvije studentkinje engleskog – Haviera I Džesika. Dakle u ovom kampu ja sam bio jedini gringo. Kako se kasnije uspostavilo Lebu kamp nije imao nikakve veze sa onim u San Felipe. Nas čevero smo bili smješteni u simpatičnom bed& breakfast-u gdje nas je lokalna familija pošteno pripazila ponajviše sa super klopom. Ja sam čak imao taj luksuz da sam bio sam u sobi I još sam imao TV na raspolaganju.

Dobrim vijestima nije bilo kraja - ovaj kamp nije bio zatvorenog tipa, naše radno vrijeme je bilo 10-5 poslije čega su djeca išla kućama a mi smo imali slobodno vrijeme. Sve je bilo mnogo opuštenije negu San Felipe-u, Sindi kao koordinatorka ponajviše, tako da sam ja polako preuzeo potpunu inicijativu kad je rad sa studentima bio u pitanju. Njih tri su uglavnom prihvatale sve moje prijedloge, tako sa sam ovdje imao priliku I da se okušam u ulozi koordinatora.

Nedelja u Lebu-u je bila baš za uživanje, teško da bi se išta što sam ovdje radio moglo nazvati radom, i doživjeti život u ovakvom jednom mjestu, u kojem se - bar mi se čini – ništa desetljećima nije promijenilo je bilo još jedno nezaboravno iskustvo.

20090111_L.._Camp_3.jpg20090111_L.._Camp_2.jpg20090111_L.._Camp_1.jpg20090111_L.._trip_9.jpg20090111_L.._trip_8.jpg20090111_L.._trip_7.jpg20090111_L.._trip_6.jpg20090111_L.._trip_5.jpg20090111_L.._trip_4.jpg20090111_L.._trip_3.jpg20090111_L.._trip_2.jpg20090111_L..trip_16.jpg20090111_L..trip_15.jpg20090111_L..trip_14.jpg20090111_L..trip_13.jpg20090111_L..trip_12.jpg20090111_L..trip_11.jpg20090111_L..trip_10.jpg20090111_L.._trip_1.jpg20090111_Lebu_9.jpg20090111_Lebu_8.jpg20090111_Lebu_7.jpg20090111_Lebu_6.jpg20090111_Lebu_5.jpg20090111_Lebu_4.jpg20090111_Lebu_3.jpg20090111_Lebu_1.jpg20090111_Lebu_24.jpg20090111_Lebu_23.jpg20090111_Lebu_22.jpg20090111_Lebu_21.jpg20090111_Lebu_20.jpg20090111_Lebu_2.jpg20090111_Lebu_19.jpg20090111_Lebu_18.jpg20090111_Lebu_17.jpg20090111_Lebu_16.jpg20090111_Lebu_15.jpg20090111_Lebu_14.jpg20090111_Lebu_13.jpg20090111_Lebu_12.jpg20090111_Lebu_11.jpg20090111_Lebu_10.jpg

Posted by Srechko 19:24 Archived in Chile Comments (0)

Divota…

Santiago, Čile, 22.12.2009.

sunny 29 °C

Ne znam šta sam čekao ovolike godine da ovo uradim, ali ovaj život je divota, ako ništa bar dok traje ovo divno ljeto. O zimi bez grijanja koja me čeka neću još da razmišljam, živim kao Čileanci od danas do sutra bez briga o budućnosti.

Jučerašnji intervju baš I nije bio za priče, ali kao prvi čileanski značajno mi je iskustvo. Ja sam se picnuo za svaki slučaj, nabacio I kravatu (da je nisam džaba ponio iz Kanade), međutim razgovor sa Francuskinjom direktoricom nije mi donio nikakve značajne promjene u mojim planovima. Uglavnom radilo se o honorarnoj poziciji (bez garantovanog minimalnog broja časova) gdje bi davao časove engleskog zaposlenima u firmama I to na njihovom terenu – što znači trebalo bi svakodnevno da putujem na razne strane. Lova koju mi je ponudila je bila iznadprosječna I glavni razlog zbog kojeg sam sve odgodio je bio mali broj sati koji su mi bili ponuđeni (3-5 časova sedmično). Rekla mi je međutim da joj se obavezno javim polovinom februara I da za posao od marta neće biti problema.

Dakle plan ostaje isti, summer camp 2 nedelje u januaru, pa onda opet malo odmora, možda put na jug, I od polovine februara opet u akciju, traženje posla I klijentele za privatne časove.

Za Novu Godinu je sve dogovoreno, rentali smo privatni brod u Valparaisu (nas 30-tak), spavaćemo u kući jedne Sebastijanove prijateljice. Kažu da je u Valpi neviđen dernek za Novu, u gradu je zbog broja ljudi saobraćaj onemogućen, a vatromet – bar ga tako skromno hvale Čileanci – je najbolji na planeti!!!

Life is good!!!

Posted by Srechko 21:06 Archived in Chile Comments (0)

Nazad u realnost

Santiago, Čile, 20.12.2009.

sunny 30 °C

Lijepo je bilo putovati, ali sada je vrijeme da se vratim u realnost I počnem da razmišljam o iskušenjima koja su preda mnom.

Sutra u 15:30 imam prvi zvanični intervju za posao u jednom institutu u Providenciji. Nemam pojma šta da očekujem, znam samo da je akademski direktor Čileanka, da institut bar sudeći po internet informacijama koje sam našao ima dobru reputaciju, I da je specijalizovan za davanje časova business ljudima u firmama. Sve to mi mnogo odgovara.

Ukoliko od intervjua I posla ne bude ništa, od 4. do 15.januara me čekaju 2 tzv. “summer camp-a”. Nedavno su mi javili lokacije kampova, prvi bi bio u kopnenom gradiću San Felipe, sjeverno od Santiaga, a drugi u priobalnom ribarskom mjestu Lebu 400km južno. Ovo odlično zvuči, prilika da upoznam život u 2 nova područja a I da se malo zabavim nečim konkretnim, koliko god mi to teško bilo reći, malo mi je dosadilo da baš ništa korisno ne radim. U bilo kojem slučaju dakle poslije Nove me čekaju obaveze kojima se radujem.

Juče sam sa Sebastianom, Mariellom, I novim društvom bio na cjelodnevnom pikniku u jednom od gradskih privatnih parkova. U Čile-u kao I u Kanadi važi zakon da je konzumiranje alkohola u javnosti zabranjeno, međutim ovdje postoji dobar izuzetak da ovo pravilo ne važi ako je prostor privatan. Privatan park znači samo da moraš malo da platiš za ulaz I onda možes da radiš šta hoćes. Naše društvo je bilo prilično mirno, dok je oko nas uglavnom bila mlađarija koja se laganice pojačavala što je dan odmicao. Predveče uz zvuke metala (Čileanci se lože na metal – ovo dugo nisam vidio) park je sve više počeo atmosferom I zvukom da liči na neki rock’n’roll uranak. Toliko o sličnosti između piknika u Kanadi I piknika u Čileu. Oko 9 nas je security međutim sve istjerao iz parka nakon što su obišli nekoliko krugova kroz park objavljujući fajrunt preko razglasa. Društvo je nastavilo sa cuganjem kod jedne djevojke iz društva, ali ja sam se ko pravi penzioner pokupio oko 11, I došao kući malo prije ponoći. Opet mi se ponovilo iskustvo da izađem iz kuće u podne a vratim se u ponoć, sad se uvijek spremam na tu mogućnost I ne izlazim u bermudama I ljetnim majčicama.

U parku sam izgleda nešto zakačio, danas sam bolestan, grlo, nos, glava, sve boli, Opet nešto kontam nije loše vrijeme da se bude bolestan, osim sutrašnjeg intervjua nemam drugih obaveza na vidiku.

Posted by Srechko 18:59 Archived in Chile Comments (0)

Buenos Aires, ukratko

Santiago, Čile, 18.12.2009.

sunny

Nakon što je zadnji dan u Viñi bio pravi ljetni bez hladnog vjetra koji nas je manje više pratio zadnjih nekoliko dana, predveče smo se vratili u Santiago ostavljajući tako ljeto I more iza sebe.

Od juče smo u Buenos Airesu, za koji mi će mi očigledno trebati nekoliko dana da formiram mišljenje o njemu.

Buenos Aires,
Nedelja 13.12.2009.

Na aerodromu nas je pokupio shuttle našeg hostela, I u toku vožnje prema centru gdje smo smješteni mogla se odmah vidjeti razlika u usporedbi sa Santiagom. 10-tak kilometara naselja na ulazu u grad su oronula, usko nabijena bez mnogo zelenila – beton I neboderi na sve strane. U gradu je sve ogromno, zgrade, trgovi, pa i ljudi i to mi nekako bar za sada izgleda kao glavna razlika u odnosu na Santiago. Najimpozantnija je za sada glavna gradska avenija 9.jula koja sa svojih 20 saobraćajnih traka predstavlja najširu ulicu na svijetu. Što se ljudi tiče, mnogo su ležerniji I ne prave se fini ko Čileanci, kurtoazni pozdravi “dobar dan” ili “dobro veče” na koje sam se navikao u Čileu ovdju su rijetki I uglavnom zamijenjeni sa “hola” I to samo kad se potrude pa koju progovore dok pružaju neku vrstu usluge.

Smještaj nam nije ni blizu intiman kao što je bio u Viñi, hostel “La Florida” je veliki I dio je lanca “hostelling international” I na nas niko ne obraća pažnju. U principu hostel nije loš ali nam nedostaju naše ljubazne žene koje su skakale oko nas u Viñi del Mar. Nalazimo se u strogom centru, usred pješačke – šoping zone u ulici La Florida koja je I u nedelju vrvila od svijeta kao još jedna velika razlika u odnosu na Santiago gdje se nedeljom na ulici mogu vidjeti uglavnom beskućnici I poneki zalutali turista. Okolina hotela je bila prva stvar koja mi je ovdje nije naročito dopala, naročito nedostatak zelenih površina I napasni ulični prodavači koji su nas maltene vukli za rukave I uvaljivali nam letke ne bi li kupili njihove kožne odjevne predmete ili jeli u njihovom restoranu.

220091214_I..Florida.jpg

Mišljenje o gradu se malo međutim promijenilo nakon što smo se maknuli od La Floride I ugledali impozantne zgrade I strukture koje svojom grandioznošću totalno zasjenile one u Santiagu.

Naveče smo izašli u Palermo, kao jedan od dijelova grada istočno od centra sa navodno najživljim noćnim životom. Tu smo se promuvali oko jednog trga oko kojeg su bili naredani kafići u jednom od kojih smo I zaglavili do kasno. U principu osim jednog bučnog bara punog klinaca ništa se drugo specijalno dešavalo, da smo tad već posumnjali u vjerodostojnost izreke da Buenos Aires nikad ne spava.

Buenos Aires,
Ponedeljak, 14.12.2009.

Prvi ozbiljan obilazak grada započeli smo šetnjom do jednog od važnijih glavnih trgova “Plaza Del Mayo”. U “Casa Rosadi”, predsjedničkim dvorima, nije nam uspjelo da posjetimo predsjednički muzej koji radi samo subotom.

920091214_P.._Mayo_1.jpg920091214_P.._Mayo_2.jpg920091214_P..wn_Hall.jpg620091214_P.._Rosada.jpg

Kasnije smo se kroz zapadni dio grada spustili do kanala I rejona Puerto Madero koji malo izgledom I uređenjem podsjeća na blijedu kopiju kanala Temze u Londonu.

320091214_Centro.jpg920091214_P.._Madero.jpg320091214_P..adero_2.jpg

Nastavili smo dalje ka La Boki, naselju u kojem smo tražili ulicu “Caminito” koja važi za jednu od glavnih gradskih atrakcija.

U srcu La Boke, nakon što smo prošli kroz jedno šarmantno stambeno naselje I samo što smo zašli u onako malčice sumnjiv kraj, na ulici nas je zaustavio jedan lokalac I upozorio da brišemo odavde jer će nas navodno lokalni banditi opelješiti I da dobar dio La Boke nije za samostalno istraživanje. U principu do ovog momenta, osjećali smo se savršeno bezbjedno u ovom gradu tako da nas je ovo upozorenje malo osvijestilo i uozbiljilo.

Caminito je vjerovatno najturističkiji dio Buenos Airesa. Kamene ulice nadžidžane su restorančićima koji nude tango šou-ove na otvorenom za svoje goste. Uglavnom šetnja kroz inače živopisan I zanimljiv dio grada je bila prilično ometena napasnim gnjavatorima koji su reklamirali restorane svojih gazda konstantnim dozivanjem I ubjeđivanjem da se kod njih jede I pije najbolje.

620091214_Caminito_1.jpg320091214_Caminito_2.jpg820091214_Caminito_3.jpg720091214_Caminito_4.jpg220091214_Caminito_5.jpg

Za večeru smo išli na “parilladu”, tipičan argentinski roštilj, a noć smo završili u centralnom rejonu preporučenom nam za noćni život gdje smo doživjeli istu sudbinu od prethodne noći, bašti za popiti piće ima – ali grad I dalje spava punom parom….

520091214_Parillada.jpg

Buenos Aires,
Utorak, 15.12.2009.

Glavni plan za danas bio je obilazak naselja Recoleta inače lokacije grobnice Evite Peron. U toku ovog dana počeo sam da mijenjam mišljenje o Buenos Aires-u koji je počeo sve više da mi se sviđa. Grad je pun zona koje se znatno razlikuju jedna od drugih ali se zajedno savršeno nadopunjavaju i uklapaju. Otkrivanjem svake zone, grad nam je postajao jasniji I kompletniji. Tako je I Recoleta kao jedan od naljepših I najnapucanijih dijelova grada učinila svoje.

620091215_P.._Martin.jpg620091215_Recoleta.jpg320091215_R..groblje.jpg320091215_R.._Evita_.jpg420091215_Recoleta_2.jpg

Danas smo počeli da planiramo I tražimo pogodan tango šou. Grad je prepun reklama za tango kao glavnu turstičku zamku u gradu. Tango plesači su svugdje, često I na ulici odrade malu predstavu za usputne šetače. Maja I ja smo tražili što autentičnije mjesto gdje pomogućnosti neće biti klopanja I mirisa hrane I gdje bi tango program više ličio na pozorišnu predstavu nego usputnu zabavu za gladne Amerikance. Tako smo se nakon što smo obišli nekoliko mjesta odlučili za Café Tortoni, koji je istorijom I ugledom djelovao kao mjesto za nas. Kupili smo karte za sutrašnju predstavu.

Nova noć je stigla, a s njom i novi izazov šta I kako ne bi li malo osjetili čuveni Buenos Aires noćni život. Ovog puta smo se odlučili za San Telmo, kao hip i opušteno gradsko naselje gdje smo našli 7-8 barova. Zavirili smo u svaki, I ponovo zbog totalnog mrtvila u svakom od njih, završili na piću u jednoj od otvorenih bašti na ofucanoj I zapuštenoj ali dobro posjećenoj plazi Dorrego. Kao jedino mjesto na koje smo naišli u kojem se nešto događalo plaza Dorrego će mi ostati u sjećanju I po tome što sam tamo imao priliku da vidim drugu, hipi sliku o inače skockanom i urednom gradu čiji se žitelji lože da su više Evropljani nego Južnoamerikanci.

920091215_M..rakter_.jpg

Buenos Aires,
Srijeda, 16.12.2009.

Danas smo se vratili u Recoletu I obišli njen sjeverni, manje turistički dio. Nekako sam maštajući skontao da je ovo dio grada u kojem bih se mogao zamisliti da živim. Parkovi, zelenilo, kafići, I pristojan svijet na sve strane. Većina Argentinaca zaista izgledaju evropski, bijeli su I visoki, odjedanput sam se opet poslije 5 mjeseci provedenih u zemlji liliputanaca osjetio tek prosječno povisok. Što se tiče ponašanja, ima arogancije o kojoj se priča ali su s druge strane dovoljno ljubazni da mi lično nismo imali nikakvih problema. Desilo nam se nekoliko puta I da nam ljudi prilaze na ulici sa željom da nam pomognu oko orijentacije na primjer.

620091216_Recoleta_1.jpg220091216_Recoleta_2.jpg420091216_Recoleta_3.jpg920091216_Recoleta_4.jpg020091216_Recoleta_5.jpg020091216_Recoleta.jpg

Tango show u Café Tortoniju nije bio loš mada smo I ja I Maja bili donekle razočarani. Iako sam očekivao suprotno, šou je bio prilično turistički, umjesto da ispolje strast I temperament, izvođačima je bilo važnije da zabave publiku po svaku cijenu, pa makar na momente cijeli šou izgledao neozbiljno I neprofesionalno. Ipak nekako drugi dio programa je uključio nekoliko neverovatnih plesnih tački da sam bar ja na kraju bio manje više zadovoljan viđenim. Maja kao strožiji kritičar od nas dvoje nije, pa je bila odlučila da odgleda još jedan šou sljedeće veče. Kasnije se zbog nedostatka vremena teška srca međutim predomislila te je odlučila da posveti još malo vremena razgledanju grada umjesto - što je bilo vrlo moguće - još jednoj turističkoj zamci.

320091216_C..rtoni_2.jpg520091216_C..rtoni_1.jpg

Večeras smo odustali od potrage za noćnim životom s namjerom da sutra krenemo u razgledanje ranije I u potpunosti iskoristimo zadnji čitav dan u Buenos Airesu.

Buenos Aires,
Četvrtak, 17.12.2009.

Sa spiska obaveznih znamenitosti, ostao nam je bio još obilazak zgrade kongresa I Palermo po danu. Congresso smo obišli prvo, nalazi se na ivici centralne zone prema sjeveru ali u centru vrlo značajnog saobraćajnog čvora što se osjetilo po haotičnom saobraćaju. Plaza ispred izgleda fenomenalno I nekako nam se učinilo da u ovom dijelu grada ima najviše starih viktorijanskih zgrada.

120091217_B..ongresa.jpg820091217_C..rejon_1.jpg020091217_C..rejon_2.jpg820091217_Congresso.jpg
820091217_Obeliks.jpg

Palermo po danu se pokazao kao totalno šminkerski dio grada. U istom rejonu gdje se odvija noćni život, po danu se nalaze unikatne I super moderno uređene radnje sa robom. Pijuckajući kaficu u jednom od brojih otvorenih kafića, imali smo priliku da se konačno uvjerimo da lokalci stvarno prate modne trendove što se u drugim dijelovima grada nije moglo reći. Ovdje sam prvi put po dolasku u Južnu Ameriku pomislio da bi možda trebao malo da obnovim garderobu….

720091217_Palermo.jpg

S obzirom da nam je bilo oproštajno veče od Buenos Airesa, na večeru smo opet otišli na roštilj – ovog puta na tapetu je bio jarić – bio je odličan.

820091217_Peceno_jare.jpg

Tango show u pjesackoj zoni:

Kao dan kad smo konačno mogli očekivati da se nešto dešava naveče u gradu, opet smo završili u Palermu. Ulice su definitivno bile življe I bučnije nego ranije i bašte punije, tako da smo obišli par klubova u potrazu za kakvom živom svirkom po mogućnosti. Živu svirku nismo našli, većina mjesta koje smo vidjeli bili su disko klubovi za klince ili privatne zabave. Veče smo opet završili na piću do sitnih sati u jednoj od bašti upijajući atmosferu I razmišljajući o lokalnim običajima, cuganju I klopanju kroz cijelu noć, čak iako je sutra radni dan.

Buenos Aires / Santiago,
Petak, 18.12.2009

Ništa posebno za prijaviti za danas, uhvatili smo hotelski shuttle za aerodrom oko podne, I tamo LAN Chile-ov avion za Santiago. I ovaj avion je bio fenomenalan da smo se opet zapitali kako to da su avio kompanije toliko naprednije u zemljama trećeg svijeta….Po povratku u Santiago osjećao sam se odlično, kao da se vraćam svojoj kući. Iako je Buenos Aires bio fascinantan iz mnogih životnih aspekata, bar za sada skromnost I urednost života u Santiagu mi mnogo više odgovara I ovaj izlet u napredniji I zanimljiviji dio Južne Amerike me srećom nije naveo ni na kakvo razmišljanje o novom pomjeranju.

Majin let za Toronto je bio iza ponoći tako da smo se popodne vratili do moje kuće, gdje smo malo sabrali utiske našeg zajedničkog putovanja, još se malo družili I naveče rastali na aerodromu – hasta la vista do sljedećeg puta….

Posted by Srechko 18:05 Archived in Chile Comments (3)

Prije I poslije

Viña Del Mar, Čile, 12.12.2009.

sunny 26 °C

U srijedu smo I Maja I ja malčice izgorili na suncu, a u četvrtak je srećom cijeli dan bilo oblačno pa smo bez grižnje savjesti što propuštamo plažu - dan posvetili Valparaisu. Do tamo smo laganice stigli pješke uz posjetu ribljoj pijaci I testiranje lokalne meze od marinirane morske hrane. Mada sam ga već posjetio ranije, ovaj put sam stekao malo jasniju sliku o Valparaisu. Grad je prilično velik, ima oko 300,000 stanovnika, I osim života koji se odvija u brdima, nije nešto atraktivan ni zanimljiv. Pošto nismo imali vremena a ni snage da se pentramo po svim brdima, odlučili smo se za najpopularnije gdje smo se popeli škripućim I zarđalim, ali istorijskim liftom koji navodno postoji još od 16. vijeka. Vožnja je trajala cijelih 7 sekundi da smo se pitali da li nam je zaista lift bio neophodan. Za razliku od grada podno brda punog sivih zgrada, buke, I izduvnih gasova, u brdima je tišina, zgrade zu šarene I atraktivne I pruža se fantastičan pogled na cijelo okruženje. Kao pravi Gringosi, izabrali smo restoran sa najlepšom I najšminkerskijom baštom za kuliranje.

20091210_V..tni_sat.jpg20091210_V..pijaca_.jpg20091210_V..ighton_.jpg20091210_S..paraiso.jpg20091210_S.._skola_.jpg20091210_S.._snack_.jpg

Naveče smo se našli sa mojim drugom iz Viñe – Rodrigom. Odveo nas je u lokalni kafić “Hollywood” nakićen fotografijama super starova Holivuda, pun dima I lokalne reklo bi se kulturnije mlađarije. I Rodrigo se ponio kao pravi domaćin, dajući nam do znanja koliko mu je bitno da o Čileu I njegovom gradu stvorimo samo pozitivne utiske. Maja je konstatovala da joj se jako dopada ovo gostoprimstvo Čilenaca kojem sam I ja do sada bezbroj puta bio svjedok. Ovog puta smo uspjeli da se izborimo da platimo račun, poslije čega nas je Rodrigo ispratio do hotela mada je bilo totalno mimo njegove putanje kući.

U petak se sunce vratilo, pa smo pretrpanim I razdrndanim lokalnim buščićem zvanim “micro” otišli na po našem mišljenju najljepšu plažu u okruženju – Reñaku.

20091211_Re_aca.jpg20091211_Re_aca_2.jpg

Tu nam se medutim desila nezgoda zbog koje ispaštamo evo I 24 sata kasnije dok ovo pišem. Naša već provjerena loga na plaži se nalazila ispred jednog kafića gdje osim prodavača sunčanih naočala I kojekakvih snackova koji šetaju plažom cijeli dan, drugih aktivnosti nije bilo I atmosfera je maltene podsjećala na neke karipske rezortove. Tako smo se I mi opustili I nismo mnogo obraćali pažnju na okolinu I na face oko nas. U principu se Maja I ja nismo odvajali do petka popodne kad sam odlučio da malo istražim okolinu. Nakon nekih 45 minuta šetnje, vratio sam se – da bi mi Maja objavila šokantnu vijest da joj je ranac u međuvremenu nestao. Mada joj je ranac bio uz noge, neko nas je očigledno posmatrao I krenuo u akciju kad je vidio da sam ja otišao. Ovo je prvi slučaj da se meni lično desio slučaj krađe u Čileu I više mi je nego opomena za ubuduće. Što se tiče štete, povelika je, u rancu su joj bili mobitel I kamera. Između ostalog sa rancem je bio izgubljen I ključ od hotelskog sefa u kojem držimo vrijednosti I za koji kako se kasnije uspostavilo, hotel nema rezerve. Srećom sva lova je bila kod mene u džepu, tako da smo imali čime da se prehranimo, otkažemo Majin mobilni, I vratimo se do hotela. Tamo su nas “obradovali” viješću da drugi ključ od sefa ne postoji I da će morati da zovu razvaljivača sutra.

Poslije ovog događaja, počeli smo da osjećamo posljedice mimo finansijskog gubitka. Od love koja nam je ostala na raspolaganju, sinoć smo jedva izgurali jedan skroman izlazak gdje smo uz plaćanje ulaza u disko mogli da si priuštimo samo još po jedno piće. Disko koji nam je inače Rodrigo preporučio je bio smiješan, matoraca (poput nas) kolko hoćes, uz staromodnu dance muziku I stil oblačenja - nisam mogao pobjeći od osjećanja da sam se vratio nekih 20-tak godina kroz vrijeme.

Danas (subota) nam je zadnji dan na moru, sunčano je I dušu dalo za plažu, tako da smo se dogovorili da Maja ode sama I uživa još malo, dok ja evo čekam da se majstor pojavi I riješi nas muke.

…..

Dođoše evo taman I majstori I gazdarica, rasparaše sef sve uz osmjeh, dosada bar meni neviđeno ljubazan pristup, I milion izvinjenja kao da su oni krivi. Nisu htjeli ništa ni da naplate uz objašnjenje da je krivica njihova jer nisu imali ključ od sefa. Moraću dobro da ih nahvalim na internetu.

BUDZET DANA:
Hotel “Vista Hermosa” dvokrevetna soba sa kupatilom i doruckom US$48

Posted by Srechko 12:34 Archived in Chile Comments (1)

Reñaca I Con Con

Viña Del Mar, Cile, 9.12 2009.

semi-overcast

Danas smo išli u Reñaku, malo I – bar za ove uslove napucano mjesto na moru – par kilometara sjeverno od Viñe. Dan je počeo s oblacima da smo se nas dvoje dobro ušuškani smrzi na plaži, da bi potom sunce neprimjetno izmililo I za tili čas nas dobro ispeklo.

20091209_Re_aka_1.jpg20091209_Re_aka_2.jpg20091209_Re_aka_3.jpg20091209_Re_aka_4.jpg20091209_Re_aka_5.jpg

Na večeru smo išli u Kon-Kon, gradić u blizini poznat po dobroj selekciji ribljih restorana gdje smo izabrali jedan i gustirali lokalne morste specijalitete u autentičnom ribarskom ambijentu.

20091209_Con_Con_1.jpg20091209_Con_Con_2.jpg20091209_Con_Con_3.jpg20091209_Con_Con_4.jpg20091209_Con_Con_5.jpg20091209_Con_Con_6.jpg20091209_Con_Con_7.jpg20091209_Con_Con_8.jpg

Posted by Srechko 01:10 Archived in Chile Comments (0)

More I Viña Del Mar

Viña Del Mar, Čile, 8.12.2009.

sunny

Danas smo se Maja I ja spakovali I zapičili u Viñu Del Mar - gradić na moru 2 sata vožnje busom od Santiaga. Na ulasku u grad šetači odjeveni u kapute I džempere su nas zabrinuli mogućnoscu da se naš plan – sunce, more, plaža – poremeti. U gradu jeste prilično hladnjikavo, zubato sunce ne pomaže mnogo, međutim kao pravo čudo, kad se legne na plažu sve je potaman I hladnoća se uopšte ne osjeća. Danas je bio I državni praznik tako da smo na inače prilično dugačkoj plaži jedva našli mjesto za peškire – sjetio sam se Makarske I zlatnih vremena. Nakon jednog kontakta s vodom, bilo nam je jasno da nikakvo brčkanje ne dolazi u obzir – legle su usporedbe sa Tobermorijem, gradićem na jezeru Hjuron sjeverno od Toronta koji I dalje I meni I Maji važi za mjesto sa najhladnijom vodom u kojoj smo se ikada kupali.

Hotelčićem “Vista Hermosa”u koji smo se smjestili smo oboje sasvim zadovoljni, simpatičan je I uredan. Mali je I bar meni liči na bivšu kuću nekog imućnog gringo eksploatatora. Najbolje od svega je osoblje koje nas tretira na posebno ljubazan ali prirodan način – u tipičnom čileanskom fazonu. .

20091208_H..rmosa_2.jpg20091208_H..rmosa_1.jpg

Posted by Srechko 20:08 Archived in Chile Comments (0)

Šminkerski Santiago

Santiago, Čile, 7.12.2009.

sunny

Nova priča, radni dan u Santiagu ljudi I saobraćaj na sve strane. U toku našeg prijepodnevnog obilaska, broj ljudi na ulicama se ni malo nije smanjivao tako da se neminovno nametalo pitanje – da li ovdje iko išta radi. Navodno da, jer čileanska radna nedelja traje 45 sati (smanjeno sa 49 prije nekoliko godina). U svoj toj gužvi, naletili smo I ispričali se prvo sa jednim Kinezom koji vlada osnovama srpsko-hrvatskog jezika, pa I onda I sa jednom starijim Slovencem, koji slobodno vrijeme sa svojim vršnjacima - pajtašima provodi sasvim slučajno baš ispred jednog od kafića gdje seksi obučene konobarice služe biznismene kaficom (inače jedan od čileanskih fenomena).

Danas smo bili šminkerski raspoloženi, pa smo poslije kafice u jednoj finoj kafeteriji popodne proveli u Las Condesu, kraju gdje žive imućniji Santiagenjosi I za koji važi – za latino američke uslove - nevjerovatna statistika da samo manje od 3% stanovnika živi ispod granice preživljavanja. Uglavnom sve što smo vidjeli u Las Condesu je bilo cakum pakum, čisto I uredno I osim jednog shopping malla otvorenog tipa u kalifornijskom fazonu gdje smo popili piće, ništa nam drugo nije bilo specijalno zanimljivo.

20091207_L.._mall_1.jpg20091207_L.._mall_2.jpg20091207_L.._mall_3.jpg20091207_L.._mall_4.jpg

Predveče smo se našli sa Sebastijanom u kraju Providencia, negdje na pola puta između Las Condesa I centra grada. On nas je tu već prilično smrznute I opet nedovoljno pripremljene I obučene za ekstremne promjene u temperaturi odveo u jedan simpatičan bar kakav nikad ne bi otkrili sami. Sebastijan je opet bio pravi domaćin, pripazio nas je maksimalno I na kraju pobijedio poslije male prepirke ko će da plati račun.

20091207_P..stianom.jpg

Posted by Srechko 01:04 Archived in Chile Comments (0)

Stigla Maja!

Santiago, Čile 6.12.2009.

I poslije subotnjeg lumpovanja I noći sa svega 2 sata sna, nisam imao problema sa buđenjem jer sam se bio zaletio na aerodrom da dočekam Maju, koja je iz hladne Kanade stigla u nedelju ujutro. Moja gazdarica Marcia nije imala ništa protiv da se Maja smjesti kod mene, I obezbijedila nam je pomoćni dušek I posteljinu. Maja je izjavila da joj je bolje nego da je smještena u Šeratonu. Nije baš - malo sam izmislio – al sam siguran da tako misli. Inače vrijeme u Santiagu se prilično stabilizovalo tako da smo još jedan sunčan dan proveli šetkajući se po gradu. Nedelja kao dan rezervisan da se provede u krugu familije je bila jedinstvena prilika da se vide sablasno puste ulice 7-milionskog grada. Tako je bilo po danu a I naveče kad smo poslije dosta truda I blage upale Majinih nožnih mišića otkrili par otvorenih barova u boemsko-umjetničkom kraju Bellavista. Nažalost sva mjesta koja normalno reprezentuju imidž cijelog kraja su bila zatvorena, pa smo piće popili u jednom od popularnih barova na ulici (čitaj rupa). Atmosfera je čak I za mene bila prilično bezvezna tako da smo odradili jedno piće I razgulili.

Posted by Srechko 20:02 Archived in Chile Comments (0)

Novo društvo I novi izlasci

Santiago, Čile, 5.12.2009.

Sinoć sam malo zaglavio u izlasku I što je najvažnije uletio u kako mi se čini super čileansko društvo. Prijatelj od Marielle, inače Sebastijanove najbolje prijateljice, je slavio rođendan na koji sam I ja bio pozvan. Poslije pića u trendi zoni Providencia, zaglavili smo na ne previše dinamičnoj kućnoj zabavi. Srećom za mene, uz Sebastijana, Mariellu, I jednu zalutalu Mađaricu, dosta je ljudi pričalo engleski tako da sam se u principu dobro proveo. Na početku večeri sam bio skeptičan jer mi se dešavalo ranije da se nađem u čistom čileanskom društvu sa kojima mi je komunikacija na mom škriputajućem španskom bila ograničena.

Da nastavim sa vraćanjem u formu, I u subotu je leglo zaglavljivanje (al me krenulo poslije višemjesečne apstinencije zvane Kalama). Izašao sam sa Sebastijanom, Mariellom, I njihovim prijateljem Jorge-om u jedan zanimljiv alternativni klub gdje su ložili spotove iz 80íh. Atmosfera je bila vrlo opuštena tako da nisam ni primijetio da je bilo već 5 ujutro kad uz označili fajrunt.

Kao komentar na cijelo društvo nemam nikakvih zamjerki, svi ljudi koje sam upoznao zadnjih nekoliko dana su super, prirodni, I normalni – bez ikakve arogancije u ponašanju. Kako sam ja sada uključen u sve planove, tako se spominje I neka novogodišnja proslava u Valparaisu, uz vožnju brodom I vatromet – između ostalog. O tom potom.

Posted by Srechko 20:00 Archived in Chile Comments (0)

Pravo ljeto u velikom gradu - zaboravljeni osjećaj

Santiago, Čile, 3.12.2009.

sunny 32 °C

Sve skupa u ovih par dana obišao sam 15-tak instituta I umorio se od manje više istih odgovora – posla nema do marta. Većina instituta radi preko ljeta međutim časove odrađuju stalni učitelji I izgleda da do kraja februara niko neće zapošljavati. Ne preostaje mi drugo nego da računam na drugu polovinu februara što se tiče ponuda za posao. Druga opcija je da oglasim da dajem privatne časove, ali to ću da uradim tek krajem januara jer u međuvremenu imam druge planove.

Dakle što se planova tiče, Maja dolazi u nedelju, u utorak idemo na more 4 dana (Viña Del Mar I Valparaiso), a poslije toga u Buenos Aires na još 5. U januaru najvjerovatnije ide tzv. “summer camp” 2 nedelje gdje bi radio sa srednjoškolcima na još nepoznatoj lokaciji. Ovo se organizuje preko vlade – trebalo bi biti zanimljivo – a uz to je još I solidno plaćeno uz obezbijeđenu hranu, prevoz, I smještaj.

U februaru mislim da odem malo da vidim taj famozni I uveliko u Kalami nahvaljeni jug zemlje. Valjda će u međuvremenu I neki poslić da uleti.

Što se tiče Santiaga, kako mi rekoše, kako sam ja došao tako je pravo ljeto počelo. Klima je suva, dani su vreli – doduše ne kao u Kalami, a večeri super osvježavajuće. Ovu nedelju sam iskoristio da obiđem I neke manje turističke dijelove grada. Nema šta osjećao sam se potpuno bezbjedno gdje god sam išao, a na momente sam nalazio zajedničke crte sa Torontom – što Santiagu baš I nije neki plus – bar meni koji tražim nešto drugačije od Kanade. Osim par dijelova grada u kojima sa buvljacima na ulici I gomilama ljudi koji prevrću po štandovima uglavnom jeftinih igračaka, robe, I svakakvih đakonija za kuću I time stvaraju haos atmosferu tipičnu za latino-američke gradove, veći dio grada izgleda totalno kozmopolitenski. Providencia I Las Condes, kao noviji dijelovi grada, nemaju nikakvog latino šmeka, I da ljudi na ulici ne govore španski pomislio bih da se nalazim u bilo kojem većem kanadskom ili američkom gradu. Kao I u Kanadi, I ovdje je zabranjeno konzumiranje alkohola na javnim mjestima, mada se ovdje zakoni te vrste baš I ne poštuju. Danas sam bio u obližnjem parku gdje se obilježava godišnjica smrti velikog poete I istorijske ličnosti Victor Jara-e pa se tim povodom održavaju razni koncerti I kulturne aktivnosti na otvorenom. Park su ogradili samo s jedne strane i nisu mi dali da unesem pivo (prvi put da sam upozoren za nešto u Čileu), dok je sa druge strane bio otvoren prostor I cugalo se I duvalo u parku sve u 16. Dakle Čile opasno naginje ka zapadu, ali ljudi željni života poslije 17 godina vojne diktature Pinoche-a usporavaju cijeli proces.

20091203_V..njica_1.jpg20091203_V..njica_2.jpg20091203_V..njica_3.jpg20091203_V..njica_4.jpg20091203_V..njica_5.jpg

Posted by Srechko 00:28 Archived in Chile Comments (0)

(Entries 1 - 15 of 95) Page [1] 2 3 4 5 6 7 »